Živa je teški toksični metal čija se koncentracija u krvi određuje radi procjene akutne ili kronične izloženosti. Bolju procjenu ukupnog opterećenja živom pruža analiza žive u urinu, koja odražava dugoročnu izloženost i akumulaciju u organizmu.

Živa se javlja u tri oblika s različitim stupnjem toksičnosti: elementarna živa Hg(0) je relativno netoksična, anorganska ionizirana živa Hg(2+) je toksična, dok je organska živa (alkilna živa poput metil-žive CH3Hg+) najotrovnija jer je lipofilna i selektivno se veže za tkiva bogata lipidima kao što su neuroni. Elementarna živa se može kemijski i biološki pretvoriti u toksičnije oblike djelovanjem mikroorganizama u crijevima ili sedimentu vode.

Izloženost živi može biti posljedica profesionalne izloženosti (stomatolozi, radnici u industriji), uporabe amalgamskih ispuna (posebno kod žvakanja), konzumacije ribe i morskih plodova kontaminiranih metil-živom te kontakta s termometrima, baterijama i fluorescentnim svjetiljkama.

Živa iskazuje toksičnost na tri načina: Hg(2+) reagira sa sulfhidrilnim skupinama proteina uzrokujući gubitak njihove funkcije (osobito u bubrezima); izmijenjeni proteini postaju imunogeni i potiču stvaranje protutijela (posebno kolagensko tkivo); alkilna živa se veže za mijelinski omotač neurona uzrokujući teška neurološka oštećenja.

Akutna intoksikacija se očituje metalnim okusom, oštećenjem bubrega, hemoragičnim gastroenteritisom, stomatitisom i ezofagitisom.

Kronična intoksikacija manifestira se umorom, glavoboljama, vrtoglavicom, gubitkom apetita, gingivitisom, neurološkim simptomima (tremor, kognitivne smetnje), recidivirajućim infekcijama, bolovima u zglobovima i gubitkom kose.

Preporučujemo da nalaz interpretira toksikolog u kontekstu izloženosti pojedinca.